Taj mesec je bio prepun dešavanja. I Putospektiva i Serbian Trophy, i Kopaonik i Blogomanija i Zagreb, ali i kurs Thai Yoga masaže. Šta je to? Pojma nisam imala. Da li bih fotkala? A zašto da ne!
Jedan dan kursa sam preskočila zbog kasnog povratka iz Zagreba, ali sam joj obećala da ću doći na drugi. U međuvremenu se nismo čule, nisam bila sigurna da je verovala da ću doći, ali se u to uverila kada sam se tiho i neprimetno ušunjala u salu dok su uveliko radili na vežbama zagrevanja. Nasmejala sam joj se, mahnula i prerušila u nindžu sa foto aparatom.
Godinu dana ranije, imala sam priliku da fotkam čas Acro Yoge. Izgledalo mi je fascinantno, želela sam da vidim kako to rade uživo i dobila priliku. Isti način prilaza, isto šunjanje, isto stidljivo mahanje i škljocanje. Izgleda da je to moj stil.
– Volela bih da probaš masažu!
– Hehe, pa ne moram baš. Hajde da ja vas samo fotkam.
– Ali zaista bih volela, prijaće ti.
– Neka, neka, ja ću vas posmatrati i beležiti sve, samo vi uživajte.
Dva sata kasnije, Pau me je masirao, a ostali su pokušavali da oponašaju njegove pokrete. Totalno sam se opustila i tek tada shvatila koliko mi je prijalo i bilo potrebno nakon tako aktivnog meseca.
Ivana, hvala ti :).